www.uvszinhaz.co.rs
[magyar] [srpski] [english]
Čovekova tragedija premijerno 17. marta!



2010-02-26
Premijera predstave “Čovekova tragedija”, koju po tekstu čuvenog mađarskog poete Imrea Madača u našem teatru režira Kokan Mladenović, umesto prvobitno najavljenog datuma, biće 17. marta!!!

Adam, Eva i Lucifer(i)
U predstavi će igrati: Irena Abraham, Livia Banka, Andrea Jankovič, Gabriela Crnković, Julia Kokrehel, Terezia Figura, Tamaš Varga, Zoltan Širmer, Gabor Pongo, Tamaš Hajdu, Atila Nemet i Ištvan Kereši. U glavnim ulogama gledaćemo Arona Balaža kao Adama, Agotu Ferenc kao Evu i Eminu Elor kao Lucifera. Dramaturg je Kata Đarmati, scenograf Marija Kalabić a kostimograf Marina Sremac.

Ko je Imre Madač?
Imre Madač, mađarski pisac i poeta, bio je advokat i političar. Njegovo najvažnije delo je „Čovekova tregedija“ koje se i danas smatra svetinjom mađarske kulturne baštine. Madač je rođen 1823. godine u Stregovi Donjoj, u tadašnjoj mađarskoj monarhiji a današnjoj Donjoj Strehovi u Slovačkoj.

Značaj „Čovekove tragedije“
„Čovekova tragedija“ i danas zauzima vrlo visoko - ako ne i centralno - mesto u mađarskom teatru. Ujedno je i obavezna literatura u svim srednjim školama. Delo se sastoji od 4000 stihova, odnosno 15 scena koje prikazuju 10 istorijskih perioda. Zanimljivo je da Madač, koji je bio plemićkog porekla, nije imao književnih ambicija. Pisao je više za sebe ali kada je svoje delo poslao jednom od najvažnijih mađarskih pesnika 19. veka Janošu Aranjiju ovaj ga je, uz nekoliko saveta i sugestija, nagovorio i ohrabrio da dovrši ovo delo.

O čemu je „Čovekova tragedija“?
Glavni junaci su Adam, Eva i Lucifer. Njih troje putuju kroz vreme i posećuju različite periode ljudske istorije a tokom tog puta Lucifer pokušava da ubedi Adama da je život besmislen a čovečanstvo osuđeno na propast. Adam i Lucifer otvaraju svaku scenu, pri čemu Adam igra neke od istorijskih ličnosti dok Lucifer igra njegovo podređenog – slugu ili poverenika. Eva im se priključuje u svakoj sceni.

Putovanje kroz vreme
Igrajući na Evinu taštinu i Adamov ponos, Lucifer ih oboje navodi na greh. Nakon pada i izganstva iz Raja, Adam je i dalje suviše ponosan da prizna da je pogrešio. On i dalje priča o svom snu, ljudskom progresu i boljitku... Lucifer uspavljuje Adama i odvodi ga na putovanje kroz istoriju. Prvi period u koji će doputovati je stari Egipat. U Adamovom snu, to je period velikih ljudskih dostignuća ali kada se uveri da su piramide gradili robovi po principu „svi za jednog“, Adam - u tom trenutku on je faraon zaljubljen u robinju Evu - zamoli Lucifera da ga odvede u neko drugo vreme u kojem vlada jednakost za sve. Lucifer ga tada odvodi u demokratsku Grčku...

Od nade do pada
I tako redom, u svakom periodu u koji ga Lucifer odvede – od Raja preko pominjanih Egipta i Grčke te starog Rima, Konstantinopola, Praga u 17. veku, Pariza u doba Dantona... Adamu će se raspršiti jedna njegova zabluda o ljudskom rodu, još jedno snoviđenje o ljudskoj dobroti, kretivnosti i napretku... Kada dođu do 19. veka, Adam više nije vođa, nego se povlači u posmatračku ulogu... Njegov politički i ljudski entuzijazam je nestao. Adam je sve stariji i stariji, u svakoj novoj sceni vidi se kriza njegove mudrosti, svesti i nade.

Ima li raja posle kraja?
Finalna scena poeme je u ledenom dobu, u dalekoj budućnosti. Sunce umire. Civilizacija iščezava, čovečanstvo je redukovano... Adam se budi iz sna i spoznaje da je život besmislen i da je jedini izlaz da se ubije - otruje i baci sa litice. Eva ga nalazi i saopštava mu da je trudna. Adam pada ničice i kaže da ga je Bog pobedio...

Premijera 17. marta!
Ovo Madačevo delo, koje je često poređeno sa Geteovim „Faustom“ zapravo je britka kritika hrišćanstva, najkonkretnije katoličke crkve i njenih dogmi... Postavljanje ovog teksta u svakom mađarskom teatru smatra se velikim ispitom za njegov ansambl, u smislu propitivanja njegovih mogućnosti, znanja, kretivnosti i dometa... Stoga Novosadsko pozorište/Ujvideki sinhaz sa velikim uzbuđenjem počinje probe a premijerski sastanak sa publikom zakazuje za 17. mart!