www.uvszinhaz.co.rs
[magyar] [srpski] [english]
  • Tamaš Hajdu
  • Terezia Figura
  • Atila Giric
  • Eduard Sabo
  • Silvia Križan
  • Edit Farago
  • Ištvan Kereši
  • Šandor Laslo
  • Agota Ferenc
  • Daniel Gomboš
  • Agota Silađi
  • Livia Banka
  • Melinda Jaškov
  • Judit Ferenc
  • Emina Elor
  • Daniel Husta
  • Aron Balaž
  • Irena Abraham
  • Gabor Pongo
  • Zoltan Širmer
  • Atila Mađar
  • Atila Nemet
  • Kata Đarmati - v.d. direktora
  • Zoltan Puškaš
  • Gabriela Crnković


NOMUS 2013

Vinarije Mačkov podrum

Novosadska TV
Sorin Militaru dao intervju Dnevniku



2010-10-24

Reditelj predstave "Izgubljeno čovečanstvo (Ubijanje naroda) Sorin Militaru dao je intervju listu "Dnevnik" u kojem govori o tome zašto je izabrao Vernera Švaba da bi progovorio o gorućim problemima savremenog života... "Likovi u ovom komadu nisu ni najlošiji, niti najgrozniji na svetu. Rekao sam glumcima da igraju ove likove kao da su pošteni ljudi, i nisu neobični, baš naprotiv, obični, sasvim kao "normalni".

Ljudi ugušeni među četiri zida
U Novosadskom pozorištu / Ujvideki sinhazu ovih dana sve su intenzivnije probe nove predstave "Ubijanje naroda (iliti jetra mi je otkazala)" Vernera Švaba, u režiji Sorina Militarua, gosta iz Rumunije, koja će premijerno biti izvedena 5. novembra na maloj sceni ovog teatra. U podnaslovu ovog komada piše da je to radikalna komedija, ali uprkos humoru kojeg ima u samom tekstu, ali i zahvaljujući dobrim glumcima ovog pozorišta, predstava govori o sumornim stvarima, o izvitoperenim naravima, međuljudskim odnosima i tome u šta su se ljudi izrodili u današnjem sumanutom svetu. U predstavi igraju: Agota Ferenc, Zoltan Širmer, Aron Balaž, Terezia Figura, Emina Elor, Gabriela Crnković i Livia Banka.

Po koju crtu karaktera likova iz ovog komada verovatno će među svojim komšijama moći da prepoznaju mnogi gledaoci, što govori o tome da svi živimo u takvom svetu, a o tome u šta se on pretvorio, kao i zašto je odabrao da baš o tome pravi predstavu, govori za naš list Sorin Militaru, reditelj ove i mnogih predstava u Rumuniji, takođe i u Mađarskoj, inače i direktor pozorišta u Konstanci.

- Izabrao sam ovaj komad zato što sam se svakog dana na ulicama sretao sa ljudima sličnim ovim likovima. U nekim normalnim okolnostima, ne bih ništa našao u tom komadu što bi me nateralo da ga radim, da me ti likovi, ti primeri iz života, nisu gušili svaki dan - kaže Sorin Militaru. - S jedne strane izabrao sam komad zbog jezika, stilom koji je napisan, i zbog intelektualne lepote tog teksta, a s druge strane zato što je on jedini mogao emocionalno da podrži ono što osećam u sredini u kojoj živim. Kad sam u Rumuniji držao čas javnog čitanja ovog teksta, jedan rumunski akademik mi je posle toga prišao i pitao: "Mladiću, da li je svet u kojem živimo baš toliko grozan?" Rekao sam: "Da", a on je odmahivao glavom kao da to ne može da bude baš tako. Iskreno mislim da ljudi, čisti u duši, moraju da imaju pravo da se bore da se svet promeni, da pokušaju da ga promene, i da se bore za svoju istinu. Mi imamo takvu mogućnost u rukama, pošto se bavimo pozorištem. Komad se završava s dosta sumornom slikom sveta, a da li od nje odstupa ili ipak negde vidi nadu da može da bude drugačije i lepše u ovom društvu, reditelj ove predstave ne potvrđuje i ističe da niko nije u situaciji da sam može da promeni svet. No, pozorište je mesto gde se moraju kazati takve stvari o svetu, smatra Militaru, i izražava nadu da će na kraju predstave gledaoci sebi postavljati neka pitanja, baš kao i onaj rumunski akademik.

- Likovi u ovom komadu nisu ni najlošiji, niti najgrozniji na svetu. Rekao sam glumcima da igraju ove likove kao da su pošteni ljudi, i nisu neobični, baš naprotiv, obični, sasvim kao "normalni". Ali zbog toga što su ugušeni među četiri zida u kojima žive, i znajući da ih niko ne vidi, istiskuju iz sebe sve frustracije i zle namere. Smatrao sam da glumci treba tako da ih odigraju da publika ima osećaj da ih gleda kroz prozore zgrade preko puta, a da oni koji ih igraju, odnosno u našem slučaju žive, ne znaju da ih gledaju - objašnjava Sorin Militaru.

Što se tiče humora, Militaru podseća da je normalno da u svakoj porodici, svakoj kući, postoje komični trenuci u svakodnevnom životu, kao i oni grozni, pa tako i u ovoj predstavi. Jer, ovi likovi nisu u pritvoru u ovoj zgradi, već tu žive, i spolja izgledaju, kako napominje Militaru, jako jednostavni, takoreći banalni ljudi.

- Jako sam zadovoljan saradnjom sa glumcima. No, i u pozorištu, kao i u životu postoje i jako lepi i očajni trenuci, ali ono što je važno jeste šta će publika videti na premijeri. Ali, pored toga, moram da kažem da su glumci ovog pozorišta zaista sjajni - pohvaljuje Sorin Militaru.
N.Pejčić

Samo za odrasle
- Ova predstava je namenjena samo odraslima zato što u tekstu postoji jako mnogo agresivnih, groznih i vulgarnih izraza. Ima mnogo scena s nasiljem i jako sam se uplašio reakcije školskih učitelja i profesora koji mogu da kažu da učimo mlađe generacije ružnim stvarima. Možda bi ovu predstavu razumela i mlađa generacija, recimo ona od šesnaest godina, bila bi dovoljno odrasla, ali ipak, neka dođu da je pogledaju za dve godine - poručuje reditelj ove predstave Militaru.
www.dnevnik.rs/sr-lat/node/11687